Porez na dohodak "“ porezno opterećenje

Međunarodne usporedbe bilo kojih veličina imaju svoje značenje u uvjetima u kojima je moguće uspoređivati jednake ili barem približno jednake kategorije odnosno sustave koji su međusobno usporedivi. U pogledu usporedbe poreznih opterećenja za pojedine porezne oblike to u pravilu ima smisla ukoliko se usporedba poreznog tereta promatra u određenoj veličini kao što je to primjerice dohodak prije bilo kakvih olakšica ili oslobođenja.

S druge strane, uspoređivanje opterećenja koje proizlazi iz doprinosa je u uskoj vezi s odrednicama socijalne politike svake zemlje koja u većoj mjeri može biti različita među zemljama te je u tom smislu i teže raditi usporedbu među opterećenjima vezanim uz doprinose, a rezultati koji se na takav način dobiju u pravilu u međusobnoj usporedbi nemaju nikakvo značenje. Štoviše, kada su doprinosi u pitanju, međunarodnu usporedbu opterećenja po ovoj osnovi dodatno narušava činjenica da je financiranje zdravstva vrlo različito uređeno od zemlje do zemlje te se pojedine zemlje u većoj mjeri oslanjaju na privatne izvore financiranja dok su druge u većoj mjeri orijentirane proračunskom financiranju.

U Republici Hrvatskoj, stope poreza na dohodak kreću se od 15% do 45%. Te se stope primjenjuju ovisno o visini porezne osnovice (dohotka umanjenog za olakšice) prema utvrđenim pravilima koja su definirana Zakonom o porezu na dohodak. Međutim, kada govorimo o poreznom opterećenju tada valja govoriti o efektivnoj poreznoj stopi odnosno o onoj stopi koja predstavlja stvarno opterećenje koje porezni obveznik snosi u odnosu na svoju poreznu snagu (dohodak). Naime, sustav oporezivanja dohotka u Republici Hrvatskoj je progresivan odnosno kreiran na način da veća porezna snaga snosi i veći porezni teret kako u apsolutnom tako i u relativnom smislu.

Za ilustraciju efektivne porezne stope poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj može se prikazati izračun stvarnog poreznog opterećenja na razini prosječne bruto plaće isplaćene u nekom razdoblju, primjerice u lipnju 2009. godine koja je iznosila 7.808 kuna. Osim toga, za potrebe izračuna pretpostaviti ćemo poreznog obveznika koji nema uzdržavanih članova, a živi u gradu Zagrebu te time ujedno ima najmanji mogući osobni odbitak i najveći mogući prirez porezu na dohodak te stoga i najveće relativno porezno opterećenje.

Dakle, u navedenom primjeru dohodak iznosi 6.246 kuna odnosno bruto plaća umanjena za doprinose za mirovinsko osiguranje. Porezna osnovica je pak manja od iznosa dohotka za 1.800 kuna koliko iznosi osnovni osobni odbitak. Oporeziva osnovica u ovom primjeru iznosi dakle 4.446 kuna te je ukupni iznos poreza i prireza koje osoba iz ovog primjera snosi 887 kuna što u odnosu na dohodak iznosi 14,2% ili drugim riječima porezno opterećenje dohotka porezom na dohodak iznosi 14,2% za navedenog poreznog obveznika i pripadajući bruto plaću.

Ukoliko bi za navedeni primjer ipak uzeli i doprinose na plaću i iz plaće te iznos plaćenog poreza i prireza, iako interpretacija takvih rezultata može biti otežana u uvjetima međunarodne usporedbe kako je ranije navedeno, tada bi morali podijeliti cjelokupni iznos davanja po navedenim osnovama s iznosom cjelokupnog troška koje poslodavac ima povezano s djelatnikom. Naime, takav pokazatelj poznat je kao porezni klin, a u navedenom slučaju bi iznosio 41,4%. Nadalje, ukoliko uzmemo stvarne iznose ukupno plaćenih poreza na dohodak i prireza u Republici Hrvatskoj i promatramo ih u odnosu na ukupno ostvareni zbroj svih dohodaka u zemlji u navedenom razdoblju tada je vidljivo kako je porezno opterećenje poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj relativno nisko i iznosi između 10% i 11%, a ukoliko se isključi prirez oko 9%.

Izračuni KPMG-a pokazuju značajnije veće porezno opterećenje. Iako iz materijala kojega je KPMG objavio nije razvidno kako je porezno opterećenje izračunato jasno je kako se izračun bazira na godišnjoj bruto plaći od 100 tisuća dolara što u prijevodu znači mjesečnu bruto plaću od oko 43.000 kuna (u razredu od 40.000 do 50.000 kuna bruto plaće u 2008. godini zabilježeno je manje od tisuću posloprimaca). Time se naime radi i značajna pogreška u usporedbama zemalja zbog različitih prosječnih plaća te zbog različitosti u distribuciji sveukupnih plaća te ovakav izračun nema nikakvo značenje u smislu međunarodne usporedivosti. Za izračun koji bi imao smisla za usporedbu i to samo za poreza na dohodak, ali ne i za doprinose bilo bi potrebno raditi na podacima prosječne godišnje bruto plaće ili medijalne plaće.

Pisane vijesti