Otvorena javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

S obzirom da su građani/potrošači, kao «slabija» ugovorna strana i dalje suočeni s velikim brojem problema u kreditnim odnosima s vjerovnicima, nametnula se potreba opsežnijih izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojima će se uspostaviti adekvatna zaštita potrošača.

Velik broj građana danas se nalazi u teškom financijskom položaju, a o tome govori i cca 300 000 blokiranih računa te sve veći postotak kredita koje građani ne mogu otplaćivati (udio nenaplativih kredita u ukupnim stambenim kreditima je 12,5%, a u nekim kategorijama kredita, primjerice, kod stambenih kredita u švicarskim francima, je i veći.

Teret krivnje za ovakvo stanje svakako snose i banke, koje su svojim neodgovornim ponašanjem i prekomjernom kreditnom ekspanzijom, često odobravale kredite bez kvalitetne dubinske analize klijenta i utvrđivanja njegove kreditne sposobnosti kao i vrednovanja svih rizika koji prate kreditni posao.

Isto tako, banke su s potrošačima sklopile desetke tisuća ugovora o stambenom kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a da pri tome nisu ugovoreni parametri temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati. Takvi ugovori o kreditu dopuštaju samovolju banke kod promjene kamatne stope (na temelju njene interne odluke ili općih uvjeta poslovanja) te su sukladno Zakonu o obveznim odnosima ništetni.

Takvi su ugovori o kreditu suprotni i temeljnim načelima koje proklamira Ustav Republike Hrvatske, odnosno, načelu jednakosti i ravnopravnosti građana iz kojega se u obveznopravnim odnosima izvodi načelo ravnopravnosti stranka; načelu (pravne) ravnopravnosti stranaka, kojim se štiti i faktična ravnopravnost stranaka - posebno osjetljiva u odnosima banke i potrošača, odnosno, vjerovnika i dužnika, zbog različite ekonomske snage i položaja na tržištu;  načelu savjesnosti i poštenja i dr.

S obzirom da se odredbom čl. 11.a.,stavak.5., kojim se rješava pitanje promjenjive kamatne stope kod ranije sklopljenih ugovora o kreditu samo konkretiziraju već postojeća načela i odredbe Zakona o obveznim odnosima (određenost činidbe, ravnopravnost ugovornih strana, jednakost uzajamnih činidbi, savjesnost i poštenje, zabrana znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i dr.) u konkretnom slučaju ne radi se o povratnoj primjeni Zakona. Međutim, čak i ukoliko bi se dotični slučaj tumačio kao povratna primjena, isto je dopušteno sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske, kada se radi o posebno opravdanim razlozima koji su prethodno i opisani.

Samovolja banaka također je vidljiva i kod odobravanja, a posebice ukidanja prekoračenja po tekućim računima građana (tzv. minusa) jer odluke o smanjenju minusa banke donose jednostrano, a građane o takvoj odluci obavještavaju na neprimjeren način (elektroničkom poštom, SMS-om i sl.) čime ih se često dovodi u bezizlazan položaj.

Takvo se ponašanje banaka ne razlikuje od ponašanja zakonom zabranjenih „kreditnih ureda“ koji su djelovali bez licence, a brojne sudske tužbe protiv banaka potvrda su opisanih loših postupaka banaka.

Zbog svega navedenog, uvodi se niz izmjena ovoga Zakona kojima se potrošačima nastoji osigurati primjerena zaštita i dovođenje u ravnopravan položaj prema vjerovnicima.

Važno je također istaknuti da je intencija ovoga Zakona primjena njegovih odredaba na sve ugovore o potrošačkom kreditu, neovisno o vremenu njihova nastanka (pa tako i na ugovore o kreditu nastale prije donošenja prvog Zakona o potrošačkom kreditiranju u Republici Hrvatskoj 2009. godine), a takva je primjena zbog svih prethodno navedenih argumenata razložna i opravdana.

Obvezno pravo štiti sudionike obveznih odnosa na način da u slučaju promijenjenih okolnosti omogućava ugovornim strankama izmjenu ugovora. U tom smislu, opravdana je primjena pravnih pravila iz ovog Zakona na ugovore o kreditu neovisno o vremenu sklapanja.

Zbog svega navedenog, u Zakon o potrošačkom kreditiranju ugrađen je niz izmjena navedenih u nastavku:

• naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita, a uvođenje novih naknada nakon potpisivanja ugovora o kreditu je zabranjeno. Ministar financija pravilnikom će podrobnije definirati naknade
• uvodi se obveza sukladno kojoj vjerovnik mora pisanim putem upozoriti potrošača na rizike povezane s promjenom tečaja, promjenom kamatne stope te gubitkom prihoda samog potrošača
• egzaktno se definiraju parametri koji se mogu koristiti kod promjene ugovorene promjenjive kamatne stope (EURIBOR, LIBOR, NRS ili kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti), a marža mora biti fiksna cijelo vrijeme otplate kredita
• uvodi se obveza definiranja parametara i fiksne marže i kod ugovora o kreditu sklopljenih prije stupanja na snagu ovoga Zakona, pri čemu kod ugovora o kreditu kod kojih je tečaj strane valute u odnosu na domaću porastao za više od 20% tijekom otplatnog perioda, kamatna stopa niti fiksna marža ne smiju biti veće od početnih
• uvodi se poseban članak kojim se određuje maksimalno dozvoljena kamatna stopa na stambene kredite, koja ne smije biti veća od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite po valutama u RH, uvećane za jedan postotni bod
• uvodi se ograničenje visine dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, koje ne smije prelaziti visinu prosječnog mjesečnog priljeva na taj račun tijekom posljednjih šest mjeseci. Građani i banke moraju prekoračenja veća od jednog redovnog mjesečnog priljeva svesti u dozvoljene okvire do 31. prosinca 2014. godine. Pri tome banke moraju građanima ponuditi kredit za zatvaranje prekomjernog minusa na period ne kraći od 24 mjeseca
• ograničava se efektivna kamatna stopa (EKS) na način da iznosi maksimalno jedan postotni bod manje od zakonske zatezne kamatne stope