Izmjene i dopune Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje

Republika Hrvatska donijela je navedeni Zakon 1997. godine, (stupio je na snagu 1.1.1998.), a u međuvremenu je višestruko mijenjan. Zakon propisuje uvjete za osnivanje stambenih štedionica i način njihova poslovanja, uvjete stambene štednje i stambenih kredita te uvjete, mjerila i postupak  korištenja državnih poticajnih sredstava za rješavanje stambenih potreba građana.

U pogledu odredaba koje propisuju državna poticajna sredstva (u daljnjem tekstu: DPS), valja naglasiti da se DPS isplaćuju u visini 10% od uplaćenih uloga stambene štednje, pri čemu je maksimalan ulog na koji se državna poticajna sredstva mogu obračunati, 5.000,00 kn godišnje po štediši.

Međutim, unatoč činjenici da je Hrvatska do sada isplatila više od 2 mlrd. kn državnih poticajnih sredstava, kreditna aktivnost stambenih štedionica ostala je na vrlo niskoj razini (trenutno je volumen kredita danih od strane stambenih štedionica cca 3,5 mlrd. kn), a udio kredita danih od strane stambenih štedionica u ukupnim stambenim kreditima u RH iznosi tek 5,5% . Iz navedenog je vidljivo da ovaj sustav nije ispunio svoju prvotnu svrhu, odnosno nije potaknuo i omogućio značajniju kreditnu aktivnost pri rješavanju stambenog pitanja građana.

Isto tako, prosječni omjer kredita i depozita u sustavu stambene štednje iznosi 54,1% (krajem 2012. godine), što upućuje na činjenicu da štediše koriste ovaj sustav prvenstveno za štednju, povoljniju nego u komercijalnim bankama radi dobivanja državnih poticajnih sredstava, a po isteku roka od 5 godina podižu ušteđeni novac zajedno s pripadajućom kamatom i državnim poticajnim sredstvima te ga koriste u svrhe različite od primarne, odnosno ne za rješavanje svoga stambenog pitanja. Ovakav način funkcioniranja sustava stambene štednje upućuje na činjenicu da su stambene štedionice izravno ovisne o državnim poticajnim sredstvima, jer privlačenjem velikog broja štediša koji dobivaju državna poticajna sredstva, a koji nemaju interesa podići stambeni kredit, omogućuju financiranje stambenih kredita malog broja štediša koje ga uistinu koriste.

Nadalje, valja naglasiti da broj stambenih jedinica u Hrvatskoj premašuje broj obitelji za gotovo 30%, dijelom zbog depopulacije, a velikim dijelom i zbog činjenice da su ulaganja u kupnju stanova u proteklom desetljeću često bila motivirana povećanjem bogatstva, a ne rješavanjem stambenog pitanja. O zasićenju tržišta nekretnina govori i podatak o više od 20.000 neprodanih stanova u Hrvatskoj.

Imajući u vidu sve navedeno, zaključak je da je daljnje poticanje stambene štednje u Hrvatskoj neopravdano te da je ista sredstva koja se iz državnog proračuna godišnje isplaćuju u iznosu od cca 200 mil. kn potrebno svrsishodnije upotrijebiti.

Stoga se Izmjenama i dopunama Zakona predlaže ukidanje poticanja stambene štednje za sve uplate stambene štednje nastale nakon 01. siječnja 2014. godine.

više

Preliminarna snimka stanja sustava stambene štednje u Republici Hrvatskoj

Housing Saving Bank-Contractual Saving Scheme

Stručnjaci Svjetske banke koji su sudjelovali u izradi ovoga dokumenta, tijekom rada s predstavnicima Ministarstva financija, višestruko su naglasili da je postojeći sustav poticanja stambene štednje u RH neodrživ te da se radi o isključivoj ovisnosti sustava o državnim poticajnim sredstvima.

Osvrt na analizu Instituta za javne financije i podatci o strukturi korisnika poticaja

Pisane vijesti