ZAKON O OBVEZNOM OSIGURANJU U PROMETU DONOSI LIBERALIZACIJU CIJENA

Prijedlogom zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojeg je utvrdila ovaj tjedan hrvatska Vlada, uređena je, među ostalim, liberalizacija uvjeta i cjenika premija obveznog osiguranja u prometu, te omogućeno pojedinom društvu za osiguranje slobodno formiranje cjenika premija osiguranja. No, takvo će uređenje stupiti na snagu s prijelaznim periodom od dvije godine jer su potrebni, kako se naglašava, kvalitetniji i relevantni statistički podaci.

Za primjenu tri instituta iz zakona - instituta ovlaštenog predstavnika za rješavanje šteta koje su nastale u drugoj državi članici Europske unije koja nije država uobičajenog prebivališta odnosno sjedišta oštećene osobe, Informacijskog centra te Ureda za naknade u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO), pričekat će se punopravno članstvo Hrvatske u EU, jer te odredbe nije moguće primjenjivati prije punopravnog članstva.

Informacijski centar se osniva radi efikasnijeg rješavanja šteta i učinkovitijeg ostvarivanja prava oštećenih osoba i u njemu će se moći doznati i dobiti svi podatci o vozilima, vozačima, vlasnicima vozila, policama osiguranja. Sve oštećene osobe i drugi sudionici prometnih nesreća mogli bi dobiti uvid u te podatke i njihovo korištenje.

Prijedlogom zakona uspostavlja se i institut Ureda za naknadu radi zaštite oštećenih osoba samo u iznimnim slučajevima kada je prometna nezgoda nastala u državi članici Europske unije odnosno trećoj državi koja je član Sustava zelene karte, a različita je od države oštećene osobe.

Zakon detaljno uređuje obvezna osiguranja u prometu u smislu prava i obveza stranaka ugovora o osiguranju, društava za osiguranje i vlasnika odnosno korisnika prijevoznih sredstava te prava oštećenih osoba kao žrtava u prometu.

Svrha obveznih osiguranja u prometu je zaštita oštećenih osoba (žrtava u prometu) zbog nastanka štete koju je pretrpjela bez svoje krivnje kao i zaštita financijskog i socijalnog položaja osiguranika kao odgovorne osobe za štetu, te kao takva imaju važno gospodarsko, socijalno i psihološko značenje.

Njime se tako proširuje osigurateljno pokriće oštećenih osoba, povećani su minimalni iznosi osiguranja, utvrđeni su rokovi za rješavanje zahtjeva za naknadu štete, definirano je stanište vozila prema teritoriju države čije su registracijske pločice na vozilu, propisano pravo štetnika na pristup podacima vezanim za ugovor o osiguranju, kao i prošireno pravo podnošenja zahtjeva za naknadu štete bez obzira gdje je prometna nezgoda nastala te su utvrđene strože sankcije.

Osiguratelj je tako dužan u slučaju neimovinske štete oštećenoj osobi najkasnije u roku 30 dana, a u slučaju imovinske štete u roku od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, dostaviti obrazloženu ponudu ako je odgovornost nesporna, odnosno utemeljeni odgovor ako je nešto sporno.

Proširenje osigurateljnog pokrića odnosi se na pravo na naknadu štete na stvarima za osobe koje su oštećene od nepoznatog vozila ili od vozila koje je prema pravu staništa vozila izuzeto od obveze osiguranja od autoodgovornosti.

Istodobno su utvrđeni viši minimalni iznosi osigurateljnog pokrića kao posljedica primjene Orijentacijskih kriterija za naknadu koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čime postoji mogućnost da štetnik mora izvršiti obvezu za naknadu štete koji je iznad iznosa na koji je dužan zaključiti ugovor o pojedinim obveznim osiguranjima od odgovornosti, čime se dovodi u pitanje pravičnost sustava osiguranja.

Jedna od novosti je i propisano pravo na kamatu oštećenoj osobi od dana podnošenja zahtjeva kao sankciju neizvršenja obveze osiguratelja.(Hina)

Pisane vijesti